Naše aktivnosti u mjesecu aprilu

U mjesecu travnju proslavili smo blagdane, Uskrs i Ramazanski Bajram. Slavili smo novi život u zajedništvu sa katoličkom župom u Bihaću, a vjernici su imali priliku dobiti prigodne poklone od izbjeglica iz PPC Borići. Tijekom mjeseca Ramazana organizirali smo ramazanskevečere, iftare, po prvi puta sa maloljetnicima iz PPC Ušivak, kao i sa azilantima i tražiteljima azila, a sve u suradnji sa InterGreat Centrom u Sarajevu. Željeli smo, kroz zajedničko pripremanje i objedovanje tradicionalne afganistanske hrane, pružiti im osjećaj topline doma, sigurnosti i stabilnosti. S istom tom željom, pružanja osjećaja topline doma i sigurnosti maloljetnicima bez pratnje, započeli smo suradnju sa Caritasom Švicarske u cilju otvaranja Sigurne kuće za maloljetnike. Prva je faza uspješno završena, kupljena je kuća u mirnom i zelenom okruženju u Sarajevu. Sretni i zahvalni, nastavljamo dalje, puno nam još posla predstoji.

A kako bismo i druge uputili u težak put kojim prolaze maloljetnici na Balkanskoj ruti na putu prema sanjanoj „europskoj“  kući, ugostili smo Michaela Bocheneka iz Human Rights Watch-a (HRW). Upravo je Michael Bochenek posvetio zadnjih deset godina života dokumentiranju života maloljetnih izbjeglica i migranata i obitelji sa djecom na europskim granicama, jer su bili primorani napustiti svoje domove u potrazi sa ekonomskom stabilnosti, mirom i sigurnosti. Obišao je s nama terenske lokacije u Velikoj Kladuši, intervjuirao mlade ljude iz Afganistana, Kašmira, Pakistana koji su mu svjedočili o svom iskustvu push back-ova na hrvatskoj granici. O stvarnosti push back-ova i mogućnosti intervencije i utjecaja na javno mijenje kao i na Ministarstvo Unutarnjih poslova Republike Hrvatske razgovarali smo u našoj emisiji „Blagoslov putnika“ sa Michaelom Bochenekom. Namjera mu je kroz dokumentiranje slučajeva nasilja na granici temu koja je zanemarena i nevidljiva dovesti pod lupu javnosti, te poduzeti i konkretne korake poput slanja izvještaja i preporuke Hrvatskoj vladi i Ministarstvu Unutarnjih poslova. Početak je to i naše suradnje sa HRW, prvi je zajednički korak pisanje članka za Europe Observer a sljedeći opsežno okumentiranje slučajeva nasilja na granici sa Hrvatskom.

Dosad se naš program zagovaranja temeljio na radijskoj emisiji i zagovaračkim tekstovima kroz koje se nastojalo širu publiku senzibilizirati za patnje izbjeglica i migranata. Jedan od tih tekstova o iskustvu rada sa izbjeglicama i migrantima na željezničkom kolodvoru u Rijeci nominiran je za prestižnu European Press Prize. Time je sam tekst postao dostupan još široj publici, jer to nam je daleko najvažnije. Nasilje se ne događa tamo negdje, izvan našeg vidokruga, gdje smo bespomoćni, nego upravo pred našim vratima. A tu uvijek nešto možemo i moramo učiniti.

Ovaj smo mjesec posjetili i izbjeglice iz Ukrajine, te kroz redovni ciklus psihosocijalne podrške održali kreativne radionice. Nastavili smo sa nabavkom medicinskih pomagala i lijekova, slikarske opreme za talentiranu umjetnicu Oksanu iz Trnopolja. Organizirali smo i prodajnu izložbu tradicionalnih ukrajinskih ukrasa za glavu, koje proizvodi Svitlana. Njima i nama to puno znači, jer je mali korak ka neovisnosti i financijskoj stabilnosti. Puno znači kada ne moraju živjeti samo od humanitarne pomoći. Namjera nam je poticati njihovo samozapošljavanje.

Inače je proljeće bilo užurbano, pa od sljedećih aktivnosti još izdvajamo: Kreativne radionice u PPC-u, poput origamija, kreativne Heart radionice, informatičko natjecanje “Brzi prst”, samo su neke od njih. Bilo je i dosta dostave hrane tražiteljima azila i izbjeglicama iz Sirije u tijeku mjeseca Ramazana.

Osim toga, teško je ne spomenuti naše medicinske usluge, poput usluga stomatologa i oftalmologa, te ne manje važno našu brijačnicu u Lipi. Uvijek puna priča i dobre energije.

Možda još samo nešto, pa proljeće je pa smo i mi vrtlarili u PPC Blažuj. Koliko god ljudi kratko boravili kod nas, trudimo se da im pružimo barem neki osjećaj doma, koliko god taj dom bio privremen.