Glasovi djece kroz umjetnost i film na Sarajevo Film Festivalu

Na Sarajevo Film Festivalu, 19. i 20. augusta, reflektori nisu obasjali samo filmsko platno već i priče i snove djece bez pratnje.

U Narodnom pozorištu 19. augusta posebnu pažnju privukla je haljina koju je nosila glumica Alena Džebo, predsjednica Udruženja filmskih radnika BiH. Haljinu je kreirala dizajnerica Lejla Hodžić u saradnji s djecom iz JRS Prihvatnog centra za maloljetnike bez pratnje i ranjivu djecu. Proces stvaranja bio je više od modnog dizajna, to je bio prostor zajedničkog učenja, kreativnosti i susreta u kojem su učestvovali i staratelji, prevodilac, psiholog te sama Alena Džebo kroz dramsku pedagogiju. Rezultat je haljina koja je prerasla u simbol pripadanja, inkluzije i dječije mašte, ali i poruku da umjetnost i moda mogu graditi mostove među svjetovima.

Već narednog dana, 20. augusta, u okviru BH Film programa u kinu Cineplexx Sarajevo održana je premijera dokumentarnog filma Kuća sa srcem autora Sabaheta Džafice i producenta Borislava Banjca. Film donosi intimne priče maloljetnika bez pratnje smještenih u JRS Prihvatni centar, među kojima su protagonisti bili oni koji su tokom snimanja stasali u punoljetstvo, ostavljajući snažan trag u filmu i u životima ljudi oko sebe. Publika je s velikom pažnjom pratila njihova svjedočanstva, a nakon projekcije uslijedili su dugi aplauzi i poruke podrške, potvrda da glasovi djece bez pratnje duboko dotiču srca mnogih.

Ovi događaji važni su jer pokazuju da djeca bez pratnje nisu samo korisnici sistema zaštite, već aktivni učesnici u stvaranju ljepšeg i pravednijeg društva. Njihove priče, pretočene u umjetnost i film, podsjećaju nas na univerzalne vrijednosti solidarnosti, zajedništva i kreativnosti. Svaki ovakav susret doprinosi boljem razumijevanju i otvara prostor da društvo vidi i prepozna snagu, talente i glasove djece, čineći ih vidljivim tamo gdje su često zaboravljena.

Kroz Sarajevo Film Festival, ove priče izlaze iz okvira centra i postaju vidljive široj javnosti. Publika festivala, sastavljena od domaćih i stranih gostiju, filmskih profesionalaca i građana, imala je priliku svjedočiti ne samo umjetničkom izrazu već i stvarnom životu djece koja se bore za svoju budućnost. Na taj način, umjetnost i film postaju most između iskustava djece bez pratnje i zajednice koja ih prima, osnažujući empatiju i razumijevanje.