Zajednički iftari – Trenuci zajedništva, podrške i nade

Mjesec Ramazana nosi posebnu simboliku – to je vrijeme posta, duhovnog pročišćenja i zahvalnosti. Međutim, Ramazan je mnogo više od individualnog putovanja; to je vrijeme zajedništva, solidarnosti i povezivanja s drugima. Zajednički iftari predstavljaju srž ovog duha, pružajući priliku da se ljudi okupe, dijele obrok i stvaraju osjećaj pripadnosti.

U proteklom periodu imali smo čast organizirati niz značajnih iftara za naše korisnike u Prihvatnim centrima u Sarajevu i Bihaću, kao i u Dnevnom centru u Bihaću, pružajući toplinu doma čak i onima koji su daleko od svog zavičaja.

Jedan od posebnih događaja održan je u Dnevnom centru, gdje smo ugostili predstavnike Caritas Ambrosiana, Rete Milano, FOM, Don Diego Marostica i Stradajeva iz Italije. Ova večer bila je ispunjena radošću, smijehom i neprocjenjivim trenucima povezivanja. Zajednički obrok nije bio samo hrana – bio je to čin solidarnosti, podrške i empatije.

U drugom posebnom susretu, Dnevni centar je otvorio vrata za 40 učenika iz Italije, u saradnji s IPSIA BiH. Nakon edukativne sesije o migracijama i radu JRS BiH, učenici su s porodicama iz Privremeno prihvatnog centra Borići pripremali iftar, razmjenjujući priče i kulture. Večer je završena plesom iz Maroka, slaveći ljepotu različitosti i zajedničkih vrijednosti.

Ramazan nas podsjeća da je svaki obrok koji dijelimo prilika da pokažemo brigu jedni za druge. Prošle sedmice smo u Prihvatnim centrima organizirali iftare koji su bili ispunjeni toplinom, nadom i osjećajem pripadnosti. To nisu bili samo obroci – to su bili trenuci u kojima su se gradila prijateljstva i dijelile životne priče. Iskreno zahvaljujemo lokalnim udruženjima, zajednici i SOS Balkanroute na njihovoj podršci i aktivnom učešću.

Poseban značaj imao je i prvi iftar ovogodišnjeg Ramazana u Prihvatnom centru za maloljetnike tražitelje azila i ranjivu skupinu djece. Korisnici su zajedno pripremali tradicionalna perzijska jela uz bosanske specijalitete, razmišljajući o vrijednostima posta – samokontroli, strpljenju i zahvalnosti. Taj iftar nije bio samo obrok; bio je to čin solidarnosti, podrške i darivanja, koji je ojačao osjećaj zajedništva čak i u pokretu. Nakon iftara, zajednička molitva dodatno je produbila duh povezanosti i nade. Zajednički iftari pokazuju nam da, bez obzira na razlike, svi težimo istom – toplini, pripadanju i razumijevanju. Nastavit ćemo stvarati prostore u kojima se različitosti susreću, a srca povezuju.