Preplivati more

17 April 2024

Film „Plivačice“

Kako bismo senzibilizirali mlade za probleme s kojima se susreću migranti i izbjeglice, pokrenuli smo seriju filmskih projekcija. Jedan od njih bio je i film Plivačice u Srednjoj mješovitoj školi u Bihaću. Popratili smo ga literarnim natječajem za najbolju kritiku filma. Ispod je pobjednički tekst.

Početak filma smješten je u glavnom gradu Sirije, a to je Damask. Djevojke Yusra i Sara žive sa svojim roditeljima i mlađom sestrom Shahed. Yusra i Sara su plivačice odmalena,i trener im je njihov otac.

Godina je 2015., traje rat u okolini Sirije,sve više i više ljudi umire iz dana u dan.

Sara i Yusra sa svojim rođakom Nazirrom kreću za Njemačku.

Avionom stižu u Tursku,i tu provode par dana dok ne nađu prijevoz za dalje.

U Turskoj Nazirr nalazi čovjeka koji ih obećava dovesti do Mađarske.

Na pola puta ih ostavlja na moru,u pokrpanom čamcu.

Tu su svi prepušteni sami sebi.Sara i Yusra su izašle iz čamca i preplivale Grčko more. Nakon otprilike dva dana stigli su na otok Lezbos.

Traže vodu ali ih čovjek odbija i govori da su izbjeglice,ali nalaze vodu na jednoj česmi,potom se upućuju dalje tražeći hranu i odjeću za kupiti.

Na pola puta ih susreće čovjek govoreći da će ih odvesti do Mađarske ali im uzima novac i ostavi na pola puta te ostaju prepušteni sami sebi u šumi.

Jedna djevojka iz Srbije ih nalazi u šumi i nudi prijevoz autima ali ih prati policija,no ipak se približe Mađarskoj granici.

Čekaju da padne noć i pokušavaju preći granicu. Uspijevaju je preći,te Yusra i Nizarr čekaju Saru da stigne., a potom i ona stiže sutradan ujutro.

Autobusom stižu u Berlin i smještaju ih sve u hangare i tu provode dva mjeseca.

Trener Sven Yusri i Sari pronalazi smještaj.

Sara se vraća na Lezbos a Yusra odlazi sa Svenom u Rio na Olimpijadu 2016.godine.

Sara je uhićena radi navodnog krijumčarenja izbjeglica na Lezbosu,i ako je osude prijeti joj 20 godina zatvora. Yusra je 2020.predstavljala izbjeglički tim na Olimpijadi u Tokiju.

Sarini i Yusrini roditelji i mlađa sestra su se par godina kasnije preselili u Berlin i tamo žive.

Moj osvrt na film:

Bez obzira šta nam bilo tko rekao,sumnjao u nas ili nas ponižavao na osnovu naše nacionalnosti,boje kože,našeg sna, ne trebamo se obazirati na to.Trebamo vjerovati u sebe i svoje snove.Baš poput Yusre koja je preplivala Grčko more da bi došla u Njemačku i ostvarila svoj san,za nas Grčko more treba da bude naša nada i vjera u naše snove.

Koliko god bili mali u nečijim očima,u vlastitim treba da budemo ogromni i da se ne bojimo osuda nebitnih osoba.

Preporučila bih svima da pogledaju film „Plivačice“ jer će svakoga ganuti do suza..