Liječenje traume

17 April 2024|Roberta Nikšić

Ovaj nam je mjesec bio uokviren različitim edukacijama, jer njima uvijek posvećujemo posebnu pažnju. One su pokretač i korektiv naše misije. Tako smo početkom maja bili prisutni na treningu o mentalnom zdravlju u organizaciji Médecins du Monde. Važno nam je bilo čuti i potvrditi kako se trauma može izliječiti kada ljudi imaju podršku, a ponekad je samo slušanje korak do izlječenja. Kad ljudi znaju da nisu sami i da nisu izolirani.

A kakve sve trauma na putu do Europske Unije prolaze migranti i izbjeglice potvrdilo je izvješće Human Rights Watch-a (HRW) objavljeno početkom maja na 94. stranice. Odlascima na teren i posjetom outreach lokacijama u Velikoj Kladuši zajedno sa Michaelom Bochenekom naš je tim pridonio nastanku ovog izvješća. U razdoblju od tri godine intervjuirano je preko 100 ljudi. Potvrđeno je ono što se već duže vrijeme, kontinuirano i dosljedno događa na hrvatskoj granici, prisilni povratci u Bosnu i Hercegovinu. Kako se ljudi osjećaju i što sve proživljavaju najbolje opisuje sljedeće svjedočenje:

“Ponekad se pitam jesam li osoba, jesam li ja netko ili sam samo migrant? Više, manje samo životinja za njih. Zašto se prema nama tako odnose? To nije u redu. Ne šaljite nas natrag. Nemojte nas ovako frustrirati.  Nemam novca. Nemam hrane. Kako da preživim? Jučer navečer jedan se čovjek htio ubiti”. Emmanuel, mladić iz Gane

Ovakvim izvješćima se izvlači ljude iz anonimnosti njihove patnje. Ne prešućuje se ono što se događa na granici Europske Unije.  Važno nam je da ljudima u pokretu pokažemo da nisu sami, izolirani i da će dobiti podršku. Pravovremena podrška liječi traumu.

A o svom iskustvu rada sa osobama u pokretu i pružanja podrške svjedočile su djelatnice naše službe Amina Šurković i Emina Hošić u emisiji Blagoslov putnika na Radio Mariji. O njihovom odnosu prema migrantima i izbjeglicama, te načinu na koji rade s njima možda najbolje govori jedna Aminina rečenica: “Svaka osoba koju sam susrela bila mi je učitelj”.

Kako bi svi ti učitelji imali bolje uvjete života, dok su tu među nama, nastavili smo sa pružanjem stomatoloških usluga, nabavkom medicinskih pomagala, slušnih aparatića, naočala za vid. Ponekad čak i najobičniji mobitel donosi veliku radost, kao što je to bilo u slučaju čovjeka koji je operirao kralježnicu i oporavlja se u PPC Lipa. Mogao je nazvati svoju obitelj i reći im da je dobro. Da se oporavlja. I tako ne biti sam u svojoj boli.

Naš način pružanja podrške i u ovom mjesecu nastavio se kroz pružanje psihološko-kreativnih Heart radionica u PPC Borići. Samoću nastojimo ublažiti i kroz organizaciju jedinstvenih sportskih događanja koji povezuju tražitelje azila i migrante iz PPC Blažuj. Tu fudbal nije samo fudbal nego osjećaj zajedništva i prilika za stvaranje novih prijateljstava. Isto tako naš frizerski salon i brijačnica u PPC Lipa za ljude sa Bliskog Istoka nije samo brijačnica, nego i mjesto za socijalizaciju. Imati takvo jedno mjesto u kontejnerskom naselju udaljenom 20 kilometara od civilizacije izoliranim migrantima puno znači. Zbog važnosti i potrebe takvog jednog mjesta brijačnicu smo otvorili i u PPC Blažuj. O njenoj važnosti i praktičnoj potrebi svjedoči posjećenost. Uvijek je puna, baš kao i ona na Lipi.

A kako bismo i mlade ljude iz lokalne zajednice senzibilizirali za patnje ljudi u pokretu i potaknuli na volonterski angažman nastavili smo sa našim aktivnostima vezane uz organiziranje projekcija i razgovora o filmovima koji promiču aktivizam, inicijative mladih i borbu za bolji položaj različitih skupina u društvu. Ovaj put smo to učinili u suradnji s Centrom za edukaciju i istraživanje ‘Nahla’ koji okuplja mlade žene zainteresirane za aktivno djelovanje u društvu.

Mjesec smo završili sa još jednom edukacijom, ovaj put novih zaposlenika koji će pružati podršku maloljetnicima bez pratnje u okviru naše Sigurne kuće u Sarajevu. Kako bi ta kuća postala pravi dom za maloljetnike kolegice iz srpskog ureda Maja Negrojević i Milica Perović prenijela su svoja bogata iskustva i dobre prakse iz Integracione kuće Pedro Arrupe.

Mladi će ljudi u Sigurnoj kući dobiti šansu da nam budu još bolji i veći učitelji. I neće biti sami.