Proljeće u JRS BiH

Početkom ožujka zatvorili smo jedno lijepo poglavlje o upoznavanju i druženju s voditeljem JRS Europe Albertom Aresom i Naleom Barbierijem, koordinatorom za komunikacije. Imali smo priliku podijeliti s njima naše iskustvo rada na terenu. Bili smo zajedno u PPC Lipa, u prostorijama JRS-a, IT kontejneru, brijačnici, razgovarali smo sa upravnikom kampa gospodinom Alminom Imamovićem i ljudima iz Maroka. Na ovom mjestu, kako reče Nale Barbieri kroz argentinsku poslovicu, shvatili smo: “Svijet je kao rupčić, kad ga otvoriš vidiš da smo svi došli s istog mjesta”

Nakon toga, slavili smo zajedno s obiteljima s Kube u našem Dnevnom centru, i opet, nakon dijeljenja hrane i priča, podijelili misao kako smo svi mi putnici na ovoj zemlji i najmanje što možemo učiniti jedni za druge je učiniti ovo putovanje lijepim i ugodnijim. Za kraj, posjetili smo izbjeglice čiji je životni put završio između granica, u potrazi za boljim životom. Molili smo za njih i za njihove najmilije. I tu, kraj njihovih grobova, shvatili smo da imamo više snage i volje služiti, pratiti i zalagati se za izbjeglice i druge prognanike prema njihovom boljem životu i budućnosti.

Posebno mjesto koje smo također posjetili je župa svetog Ante u Bihaću jer na svom putu mnogi putnici ovdje dolaze na molitvu prije odlaska u druge europske zemlje. Dočekali su nas naši franjevci Ivan i Ivan koji su predani radu JRS BiH.

U večernjim satima posjetili smo neke povijesne znamenitosti u Bihaću, one su također svjedočanstvo kako su različite kulture i vjere ostavile traga na kulturu i društvo, te zbog toga Bihać danas izgleda i još uvijek jest multikulturalno društvo blagoslovljeno različitostima.

Prihvatiti izbjeglice i druge prognanike znači da smo spremni prihvatiti još više različitosti i otvorenosti za naš budući život i život sljedećih generacija.

Nakon posjeta s novom zahvalnošću i novom nadom, nastavili smo s pružanjem naših redovnih usluga poput stomatoloških i oftalmoloških usluga, kontrole vida i naočala te provjere sluha. Osim toga, nastavili smo pružati i psihološku podršku izbjeglicama iz Afganistana. Osim prisutnosti u PPC Ušivak i Blažuj u Sarajevu, gdje smo redovito pružali gore navedenu psihosocijalnu podršku, prisutni smo i dalje u PPC Lipa u Bihaću. Naša brijačnica u kontejneru kampa Lipa nije samo obična brijačnica u kojoj se možete brijati ili šišati. To je više, mjesto gdje se mogu podijeliti priče, saznati važne društvene informacije, a prije svega zanimljivi tračevi. Pa, zapravo, to je sasvim obična tradicionalna bosanska brijačnica, vrlo slična bilo kojoj marokanskoj ili afganistanskoj brijačnici. Također, u Bihaću su naše kreativne HEART aktivnosti omiljene među obiteljima u TRC Borići, a evo i jedne vrlo inspirativne misli s jedne od kreativnih radionica: “Manana sera bonito”. To nas potiče da razmišljamo u ovom smjeru: Naša budućnost može biti svijetla ako nastavimo služiti ljudima svim svojim srcem!

Kako bismo pripremili druge za služenje i upoznali se s misijom JRS-a, a ponajviše jer će mlade generacije sudjelovati u izgradnji društva, a želimo otvorenija i gostoljubivija društva, započeli smo s projekcijom filma “The Swimmers” u sarajevskim školama. Učenici su i ovoga puta pokazali visoku razinu osjetljivosti i otvorenosti prema ljudima u pokretu i poteškoćama njihova života. Također smo osigurali hranu za ljude na terenskim lokacijama i za jednu sirijsku obitelj u Goraždu za ramazan i organizirali nogometnu utakmicu s tražiteljima azila i InterGreat centrom.

Lijep primjer služenja u mjesnoj zajednici u Bihaću i suradnje s JRS-om predstavljena je u našoj mjesečnoj emisiji Blagoslov putnika na Radiju Marija.

Snimljena je sa s. Blankom Šturm u Knjižnici svetog Josipa u Bihaću. Posebno mjesto s dugom tradicijom, prvo je tu bio samostan i škola, u 19. stoljeću, a kada je škola zatvorena kao i sve druge privatne škole u socijalističkom razdoblju, sestre su nastavile neslužbeno djelovati. Vremenom, stvorile su veliku zbirku knjiga i tako počinje Knjižnica sv. Josipa. Danas je ta knjižnica jedno od omiljenih mjesta među građanima Bihaća, otvoreno svima. Knjižnicu su imali priliku posjetiti i mladi migranti iz kampa za obitelji Borići. Ovdje su proveli neko vrijeme igrajući se i čitajući. O svemu tome, ali i mnogo više, o Klanjateljicama Krvi Kristove, kako su dospjele u Bosnu, njihovoj misiji služenja Bogu i bosanskom narodu, suradnji s JRS-om, te velikodušnim donacijama knjiga migrantima u Logor Lipa može se čuti u emisiji.

Bilo je i nekih posebnih datuma u ovom mjesecu kao što je Međunarodni dan žena koji smo obilježili u TRC u Sarajevu i Bihaću, kao i u Međugorju. Proslavili smo Dan žena zajedno sa ženama iz Ukrajine u Međugorju. Kao što je tradicija u naše dvije zemlje, poklanjali smo si cvijeće, dijelili hranu, priče i uživali u društvu. Podijelili smo i mjesečne bonove za osnovne životne potrebe. Za to vrijeme, za vrijeme naše zabave, njihova su djeca jela, igrala se i uživala u dječjem kutku s našim osobljem. Na trenutak smo zaboravili da rat u Ukrajini još uvijek traje, da je sve gore, da se u nekim gradovima vode ulične borbe, a da civili koji su tamo zarobljeni ne znaju što će im donijeti sljedeći dan ili sat. Ali ta tema je bila neizbježna jer to je njihova stvarnost, nedostaju im domovina i rodbina, strahuju za svoje muževe. Nada još živi, mole se za mir jer se samo žele vratiti svojim kućama i obnoviti sve iz početka.

Osim Dana žena, odlučili smo da bi bilo lijepo posvetiti poseban dan muževima naših ukrajinskih prijateljica koje žive u Međugorju. Malo je muškaraca koji su zajedno sa svojim obiteljima u Međugorju. Mogli su otići iz Ukrajine jer imaju bolesnu djecu ili ne mogu u vojsku jer i sami imaju zdravstvenih problema. Samo smo se opustili i uživali u obližnjem Mostaru, šetali, obilazili povijesne znamenitosti i uživali u veličanstvenosti bosanskog načina života.

Krajem ovog mjeseca otvorili smo novo poglavlje u hodu s našom europskom JRS obitelji. Bili smo među ljudima koji dijele isti san: “Otvoriti vrata i zajedno hoditi”. (Papa Franjo).

Učili smo jedni od drugih kako taj san ostvariti na Godišnjoj skupštini JRS-a. Susreli smo naše kolege iz nacionalnih ureda iz cijele Europe, molili i jeli zajedno, i kontemplirali u prekrasnom Seminario Maior de S. Paulo. Uživali smo u fadu i lijepim ukrajinskim pjesmama. Bila je to izvrsna prilika da se nauči više o integralnom modelu pratnje u Portugalu kroz radionice o mentalnom zdravlju, zagovaranju, gostoprimstvu, zapošljivosti i psihosocijalnoj pratnji. I to nije sve, također smo imali priliku uroniti u sjajan rad JRS Portugala posjećujući prihvatne centre i inspirirajući se njihovom misijom i vizijama. Donijeli smo u naše domove nova nadahnuća o tome kako pratiti, služiti i zagovarati. Osim tih lijepih sjećanja na gostoprimstvo naših portugalskih prijatelja, tu su i živopisna i poetična sjećanja na Lisabon i njegova kulturna mjesta, kao i na Ignacijevska mjesta kao što su poznata Broteria, Igreja de Sao Roque i Museum de Sao Roque. Svjedočili smo dugovječnosti i vitalnosti isusovačke prisutnosti u Portugalu.

Sva ta kreativnost ljudskog duha prisutna u Isusovačkim znamenitostima vjerojatno će dati pečat našim svakodnevnim aktivnostima kod kuće s izbjeglicama u našoj zemlji.