Dokumentiranje nasilja na granici

21 June 2024|Roberta Nikšić

“Šutali su nas kao da smo nogometna lopta. I mi smo ljudi.”

To je samo jedno u nizu svjedočanstava koje je naš tim prikupio tijekom obilaska ljudi na outreach lokacijama. Namjera je dokumentiranjem sve učestalijeg nasilja na vanjskim granicama Europske Unije zagovarati ljudska prava izbjeglica na sigurnost i zaštitu.

 

Naše djelovanje počinje tamo gdje borave izbjeglice u Bosni i Hercegovini. A osim privremenih prihvatnih centara njihov su dom bili i napušteni,devastirani objekti. Ponekad su to tek prolazne, tranzitne stanice, uz put, na nekoj livadi, u trenutku nasilnog vraćanja sa granice.

Naš je tim kroz redovite odlaske na teren na području Bihaća i Velike Kladuše uz neposrednu granicu sa Hrvatskom, te mapiranje ranjivih kategorija dijelio neprehrambene pakete korisnicima u improviziranim kampovima i napuštenim kućama. Distribucija je vršena direktno iz našeg skladišta.

Pri tome, nismo im dijelili samo neophodnu humanitarnu pomoć, nego razumijevanje i podršku. Ti susreti su bili prilika za razmjenu iskustava, dijeljenje priča, stvaranje prijateljstava. Zajedno smo kuhali, zajedno čistili i uređivali lokacije na kojima borave.

Dio njihovih priča i iskustava je dokumentiran kroz zagovaračke tekstove i objavljen na različitim web portalima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Na taj su način svojim životima zagovarali sebe i izbjeglice na tzv. balkanskoj ruti koji se suočavaju sa istom patnjom.

Njihovo iskustvo učestalog nasilja na granici kod prisilnih, ilegalnih odvraćanja sa granice također se bilježi i dokumentira u cilju informiranja šire javnosti i medija sa opasnostima s kojima se susreću.

Samo u protekla dva mjeseca zabilježeno je 950 nasilnih povrataka, prilikom odlaska na teren, u susretu sa izbjeglicama koje su nakon odvraćanja sa granice zatražili prijevoz i smještaj u kamp.

U tim svjedočanstvima se navodi kako su žrtve psihičkog ili/i fizičkog nasilja od strane hrvatske policije, da su im oduzeti mobiteli, novac, obuća. Ponekad bi nas znali dočekati bosi ljudi, mokre odjeće, jer ih je policija tjerala da prelaze rijeku, ili bi nas zatekli muškarci koji su pred nama sakrivali suze. Nekad s vidljivim frakturama noge. nekad s vidnim fizičkim povredama, s bolovima u leđima, u potrebi za medicinskom njegom. Ljudi koji bi se otežano kretali zbog iscrpljenosti i bolova u nogama. Ljudi koji su izgrizli policijski psi. Maloljetne osobe koje bi zatekli na terenu, također su svjedočili da su žrtve fizičkog i psihičkog nasilja te nasilnog oduzimanja, stvari, mobitela, novaca.

Ovo su samo neka od svjedočanstava:

Nakon što su nas uhvatili prilikom prelaska granice, smjestili su nas u skučen prostor, i povremeno nas posjećivali s pitanjima: jeste li gladni? Kad bismo rekli da jesmo, oni bi se nasmijali i rekli: Za vas nema hrane”.

(mladići iz Afganistana)

Prijetili su nam pištoljima. Oduzeli su nam obuću i mobitele, bacilli na hrpu i zapalili. Novac su sebi stavili u džep. Onda su nas natjerali da bosimo hodamo po neasfaltiranoj cesti, repetirali pištolje na nas i natjerali nas da pregazimo rijeku”.

 (mladići iz Maroka, među njima i dvije maloljetne osobe)

 “Već smo bili kupili autobusnu kartu za Karlovac. Bili smo u Vojniću. Prišao nam je policajac i odveo nas u policijsku postaju. Tražili smo azil. Čekali smo u jednoj prostoriji, nas šest. Možda sat vremena. Ne znam. Zaspali smo. Bili smo jako umorni. Hodali smo šest sati. Šest sati. Već smo kartu imali. Onda su nas ubacili u kombi i vozili. Što smo dalje putovali, nije slutilo na dobro. Možda je prošlo pola sata, možda duže, ne znam. Iskrcali su nas u šumi. Tamo, čekala su četiri policajca u crnom, sa crnim fantomkama. Uzeli su naš novac, naše mobitele, naše cipele i bacilli u vatru. A onda su nas počeli šutati nogama, kao da smo nogometne lopte. Tjerali su nas da pređemo preko rijeke, zamahivali su palicama. I opet smo hodali dugo, bosi.”

(grupa od šest mladića iz Nepala)

Prošle smo godine, i početkom ove, pomagali Human Rights Watch-u u prikupljanju i dokumentiranju slučajeva nasilja. Na temelju njega nastalo je izvješće na 94 strane.

Namjera nam je i u narednom period povezati se sa organizacijama koje prate stanje ljudskih prava na granicama u cilju zagovaranja prava svake osobe na sigurnost i zaštitu.

Serija zagovaračkih tekstova naše službenice za zagovaranje također prati i dokumentira iskustva izbjeglica na tzv. balkanskoj ruti. U nastavku je izvadak iz teksta “Što je čovjek”

…”Nismo mi svjesni svojih predrasuda, niti dobro razumijemo jezik kojim nas obasipaju mediji. Kada kažu recimo ilegalni migranti, ili pritisak na granici, ili kad kažu: to još nigdje nema, čim pređu granicu ilegalno, imaju sve beneficije. Što to zapravo znači? Kako se odgovara na pritisak? Naravno, potiskom. Što je suprotno beneficijama?

Samo u rujnu i početkom listopada ove je godine najmanje sedamsto ljudi vraćenih sa hrvatske granice zatražilo smještaj i prijevoz do kampa Lipa, udaljenog trideset kilometara od Bihaća ili do porodičnog kampa Borići u Bihaću. Svi su bili žrtve nekog oblika zlostavljanja, psihičkog i/ili fizičkog, zastrašivani, vrijeđani, tjerani preko rijeke bosi, gladni, žedni. Humanitarne organizacije koje odlaze na teren zatekle su ovog rujna i početkom listopada ljude sa ranjenim nogama, sa vidnim fizičkim ozljedama, sa bolovima u leđima, sa frakturom noge, ponižene, iscrpljene. Uzimali su im mobitele, i obuću, bacali na hrpu i palili. Mobitel je veza sa svijetom, karta svijeta, glas roditelja, braće i sestara. Luksuz na kojim smo mi odavno oglušili, obnevidjeli. Zatekli su ljude opljačkane, mokre, bose, ljude koji su se žalili da su ih držali u nekom skučenom prostoru, pitali jesu li gladni, i kad bi odgovorili da jesu, nasmijali bi im se posprdno: hahhahah za vas nema hrane. 

Na takve se beneficije misli kad se kaže ilegalni migranti. Jer tim se pokrije svaki oblik nasilja. Kako je ono Stefan Zweig govorio: ako nemaš pasoš, nisi više čovjek. Više se prema tebi ne odnose kao prema čovjeku.

 A što je čovjek danas? List na vjetru, ždral u letu. Uzbek, Paštun, Tadžik. U vjetar  bacam svoje pasoše”

Namjera nam je dokumentiranjem nasilja, povezivanjem sa organizacijama koje prate kršenje ljudskih prava na granicama kao i serijama zagovaračkih tekstova utjecati na promicanje temeljnih ljudskih prava na sigurnost i zaštitu.

Ono što se trenutno događa na granici Europske Unije je ozbiljno kršenje ljudskih prava.

Grijeh koji vapi u nebo. Grijeh koji ne mislimo prešutjeti.